Montenegro
    |         |    

Svaka druga žena je tokom života bila žrtva nasilja. Samo u protekloj godini, svaka peta žena u Crnoj Gori je doživjela neki vid nasilja. Osim fizičkog, koje je doživjelo 17% ispitanica, žene često trpe i manje vidljive oblike nasilja - psihičko 38%, ekonomsko 20% i seksualno 7%.*
Pročitaj i pogledaj šta sve predstavlja nasilje i razmisli da li si ikada bio ili bila jedan od učesnika ovakvih situacija? Šta treba da uradiš u slučaju da ti se dese?

*Istraživanje je sprovedeno u okviru Programa „Podrška antidiskriminacionim i politikama rodne ravnopravnosti“, koji finansira Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, a sprovodi Kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava.


Kada kompliment postaje uznemiravanje?

Ulično uznemiravanje je neželjeno fizičko ili verbalno zlostavljanje, najčešće seksualne prirode od strane jedne ili više osoba na javnom mestu.
Žene sistematski trpe ulično uznemiravanje i ovaj vid nasilja nad ženama dugo je bio jedan od društveno najprihvatljivijih.
Ulično uznemiravanje je neželjeno, utiče na dostojanstvo i fundamentalna prava žena, uključujući slobodu kretanja. Može učiniti da se žene osećaju uplašeno, degradirano, i poniženo, pretvarajući javna mesta i javno dostupne privatne prostore u opasna mesta.
Efekti uličnog uznemiravanja daleko dosežu: žene se plaše da same šetaju ulicama, nepotrebno kasne jer moraju da izbegavaju određene oblasti, moraju dodatno da plaćaju za taksi prevoz, oslanjaju se na druge muškarce (oca, brata, dečka itd.) kao pratnju i zaštitu na ulicama, a dešava se i da daju otkaz na poslu.

Ulično seksualno uznemiravanje može biti:

  • Neželjeni komentari
  • Zviždanje, oponašanje zvuka poljupca, sviranje automobilskom sirenom i ostali zvuci
  • Namigivanje
  • Nepristojni pokreti ili komentari
  • Dodirivanje (nameran blagi dodir ili hvatanje)
  • Masturbacija
  • Egzibicionizam
  • Praćenje ili saterivanje u ćošak

Postoje tri glavna učesnika u uličnom uznemiravanju (voljna ili nevoljna)

  1. Uznemiravač, osoba koji vrši radnju.
  2. Osoba koja trpi uznemiravanje, ona ka kojoj je ova radnja usmerena.
  3. Svjedok, ona osoba koja vidi šta se dešava, ali ćuti ili je nezainteresovana čime pomaže održavanje lanca nasilja

Ako ste žrtva:
1. Kada su uslovi bezbjedni i kada vas prestupnik ne može fizički povrijediti, odgovorite da biste pokazali neodobravanje i da pokažete da uznemiravanje nije prihvatljivo.
2. Ako postoji rizik po vašu bezbjednost, zamolite druge ljude da pozovu policiju u pomoć.
3. Prijavite slučaj policiji.

Ukoliko ste svjedok ove vrste nasilja:
1. Recite nešto, sve dok je bezbjedno da to uradite. Ovo će žrtvi pomoći da osjeti da ima podršku, a uznemiravaču pokazati da je njegovo ponašanje pogrešno.
2. Ponudite pomoć toj osobi i ne oklijevajte da tražite pomoć ukoliko situacija postane rizična za žrtvu i vas.


Koliko treba da dijelimo sa našim kontaktima u digitalnom svetu? Gdje se završava pravo na intimnost?

Digitalno nasilje ugrožava emocionalnu i psihičku slobodu i dobrobit žena kroz dijeljenje njihovih privatnih ili intimnih fotografija i video snimaka. Ozbiljnost ove vrste nasilja leži u tome što jednom kada te informacije postanu dostupne na internetu, imaju neograničenu publiku, prelaze granice i traju zauvijek; jednom kada se sadržaj podijeli, gotovo je nemoguće izbrisati ga.
Različiti oblici digitalnog nasilja vode do ugrožavanja privatnosti i intimnosti, ali i do ugrožavanja emocionalne i psihičke dobrobiti žrtve, izazivajući sramotu, poniženje i samoosuđivanje. Takođe, može dovesti do anksioznosti, niskog samopoštovanja, depresije pa čak i samoubistva. Dijeljenje intimnih fotografija ili video snimaka takođe može uticati na njen profesionalni, akademski ili društveni život.

Nasilje nad ženama na internetu raste i može imati različite oblike:

➔ Distribucija bez saglasnosti:
Dijeljenje slika, fotografija ili video snimaka iz intimnog ili privatnog života neke osobe, bez njene saglasnosti.
➔ Hakovanje:
Nezakonit i/ili neovlašćen pristup uređajima kako bi se došlo do privatnih informacija sa ciljem diskreditovanja i degradiranja druge osobe. Na primer, krađa lozinki za pristup uređajima, krađa slika i izmjena korisničkih naloga na društvenim mrežama.

Jednom kada sadržaj izađe sa originalnog uređaja, može biti podijeljen kako bi se povećao njegov domet.
• Ne zaboravite da povjerenje koje imate u osobu sa kojom dijelite vaš privatan sadržaj može biti iznevjereno i da možete da izgubite kontrolu nad vašim ličnim podacima.
• Uvek prijavite slike seksualne sadržine na internetu kako biste pomogli da se spriječi njihova distribucija. Na društvenim mrežama, kao i na vebsajtovima sa video sadržajem i blogovima, postoje opcije za prijavljivanje i blokiranje slika uvredljivog sadržaja.
• U slučaju da materijal seksualne prirode uključuje djecu i tinejdžere, možete podnijeti prijavu u najbližoj policijskoj stanici

Da biste spriječili hakovanje:
• Koristite šifrovane foldere ili sisteme kako biste zaštitili lične informacije, fotografije i/ili video snimke.
• Koristite efikasno pravilo za kreiranje lozinki: neka vaše lozinke sadrže alfanumeričke karaktere koji se lako pamte, ali teško se pogađaju, koji ne sadrže lične podatke (ime, prezime, broj lične karte, adresu itd.), koje su različite za svaku društvenu mrežu, i redovno ih mijenjajte.


Da li ste ikada čuli za izraze "sajber zlostavljanje" ili "digitalno uznemiravanje"?

I koje su njihove posljedice u digitalnom svetu? Da li vam je poznato ono što se dešava u ovom video snimku?


U digitalnom uznemiravanju koriste se elektronski mediji: imejlovi, društvene mreže, blogovi, instant poruke, tekstualne poruke i aplikacije da bi se neko sistematski zlostavljao. To može biti u obliku ličnih napada, šala, prijetnji, uznemiravanja, kleveta itd. Ovaj oblik nasilja karakteriše nedostatak vremenske, dnevne ili geolokacijske granice, kao i širok domet.

Digitalno uznemiravanje ugrožava emotivnu i psihičku dobrobit žrtve i izaziva osjećanje bespomoćnosti i straha. Efekti koje ovaj vid nasilja ima uključuju sramotu, poniženje i stid, kao i anksioznost, nisko samopouzdanje i depresiju. 

Rastući fenomen nasilja nad ženama na internetu ima više oblika:

➔ Uznemiravanje

Sistematsko kontaktiranje osobe sa ciljem uznemiravanja, ponižavanja i/ili prijetnji uz primjenu KIT (Komunikaciono-informacionih tehnologija). Ovo ponašanje uglavnom dugo traje i generalno ne predstavlja izolovan slučaj. Na primjer, uporni telefonski pozivi ili poruke, javne ili privatne poruke na društvenim mrežama, prekoračivanje kvote za glasovne poruke tako da druge osobe ne mogu da ostavljaju poruke.
➔ Krađa identiteta:
Korišćenje digitalnih tehnologija kako bi se preuzeo identitet žrtve i pristupilo njenim ličnim podacima. Na primer, slanje uvredljivih imejlova žrtvi; otvaranje lažnih korisničkih naloga na društvenim mrežama koristeći slike i/ili ime žrtve; hakovanje korisničkih naloga kako bi se postavljao sadržaj u njeno ime.
➔ Uhođenje / praćenje:
Uhođenje i praćenje aktivnosti žene preko društvenih mreža ili aplikacija. Na primer, GPS praćenje preko mobilnog telefona; kontrolisanje "lajkova" na društvenim mrežama, čitanje privatnih poruka.

 Postoje tri glavna učesnika (voljna ili nevoljna):
1. Uznemiravač: osoba koja proizvodi i/ili dijeli sadržaj i/ili vrši zlostavljanje. Primjenom KIT (Komunikaciono-informacionih tehnologija), ova osoba može ostati anonimna i udaljena.
2. Osoba koja trpi uznemiravanje: osoba koja je zlostavljana, uznemiravana i /ili je proganja nasilnik.
3. Javni gledalac: prolaznici koji vide ovakve situacije i mogu da podstiču ovakvo ponašanje kroz različite radnje ("lajkove", komentare) ili ukoliko ne intervenišu.

• Uvek saslušajte žrtvu sa poštovanjem i pružite joj podršku. Nemojte da ublažavate ili preuveličavate situaciju; prihvatite šta se dogodilo iz ugla podrške.
• Ohrabrite je da razgovara. Ukoliko se situacija čuva u tajnosti, to povećava posljedice i vodi do izolacije, pa je ohrabrite da o tome razgovara sa prijateljima ili bliskom porodicom.
• Ne odgovarajte sa jednakom mržnjom ili nasiljem. Budući da nasilje vodi do više nasilja, odgovaranjem na mržnju sa još većom mržnjom može dovesti do agresivne situacije.
• Blokirajte neželjene korisnike. Kada neko od naših kontakata nekoga uznemirava, možemo ga blokirati i time spriječiti da vidi profil te osobe, kontaktira je i vidi njene objave.
• Zlostavljanje prijavite na svakoj platformi: provajderi društvenih mreža imaju prostor predviđen za prijavljivanje objava ili profila koje korisnici mogu da koriste da bi ostvarili svoja prava. Ove prijave su anonimne.


Kada zlostavljanje u porodici postaje način života?

Da li ste znali da nasilje u porodici može biti i emocionalno i fizičko? Pogledajte ovaj video snimak i podelite ga sa prijateljima i porodicom.

 

Takođe poznato i kao "porodično nasilje" nasilje u porodici se odnosi na uznemiravanje, maltretiranje i zlostavljanje u porodičnom okruženju, najčešće pod istim krovom. U ovo može biti uključen jedan ili više članova porodice, može se ponavljati i biti svakodnevno.

Nasilje u porodici može imati više oblika:

● Fizičko zlostavljanje koje je nekada očigledno, a nekada prikriveno.
● Nametanja ili ograničenja kada je riječ o ličnom izgledu.
● Sprečavanje osobe da radi, ide na fakultet ili u školu, prima posjete ili čak ima prijatelje.
● Kontrola aktivnosti i vremena, uz proganjanje, nadzor i konstantno zlostavljanje.
● Uvrede na račun fizičkog izgleda, inteligencije, kapaciteta za rad i dostojanstva.
● Prijetnje fizičkim zlostavljanjem ili povređivanjem najbližih.
● Seksualno zlostavljanje, ignorisanje nedostatka saglasnosti.
● Finansijsko zlostavljanje: opsesivna kontrola i/ili ograničavanje potrošnje domaćinstva. Traženje dokaza o potrošenom novcu ili da osoba daje više novca.
● Stalno traženje odobrenja i/ili ovlašćenja za svakodnevne aktivnosti ili donošenje ličnih odluka (način na koji se osoba oblači, promjene izgleda, hobiji ili šta neko želi da studira).
● Cenzurisanje tema za razgovor.
● Diskreditovanje i podrivanje osobe pred decom ili drugim članovima porodice.
● Prisiljavanje osobe da obavlja sve poslove po kući.
● Zabranjivanje ili sprečavanje osobe da koristi ključeve od stana, automobile itd.
● Sprečavanje osobe da upravlja ili odlučuje o ličnoj imovini, bilo da je u njenom vlasništvu ili zajednička.
● Prikrivanje porodičnih prihoda, i kada se sazna informacija o prihodima, sprečavanje osobe da odluči šta će da radi sa novcem.
● Kršenje privatnosti i/ili gubljenje prava upravljanja ličnim prihodima.

Porodično nasilje je prisutno u čitavoj porodici. Iako postoje žrtva i zlostavljač, procenti istraživanja nasilja pokazuju da je u najvećem broju slučajeva muškarac onaj koji zlostavlja svoju partnerku i/ili djecu.
Partner ili djeca mogu biti aktivni (podstrekači takvog nasilja) ili pasivni (ne uključuju se).

Čak 41% građana i građanki Crne Gore, ne reaguje kad sazna za nasilje u porodici, najčešće smatrajući to privatnim problemom porodice. Čak i oni koji reaguju, uglavnom ih mire.*

Najbliža porodica ili prijatelji žrtve mogu da joj pomognu da shvati da ovakve situacije nijesu normalne i da predstavljaju nasilje. Porodica, prijatelji i najbliža rodbina su obično prve osobe kojima se žena može obratiti i u koje može imati povjerenja. Važno je da osjeti da ima podršku i da će je saslušati bez osuđivanja, da će joj pomoći da prepozna suptilne radnje koje ograničavaju njen svakodnevni život i samopouzdanje. Potrebno je usmjeriti je i podržati je u vezi sa rizicima kojima je izložena.
Nasilje možete prijaviti policiji na 122.
Za više informacija, savjet ili pomoć, pozovite broj za pomoć žrtvama nasilja u porodici - 080 111 111, dostupan 24h dnevno, a poziv je besplatan iz svih mreža u Crnoj Gori.


Da li je zdrava veza moguća ukoliko postoji kontrola?

Kako to možemo znati? Pogledajte ovaj video snimak da biste prepoznali znake.

Prisilna kontrola se definiše kao kontinuirano psihološko ponašanje s ciljem ograničavanja i/ili eliminisanja slobode žrtve.
Malo po malo, zbog ovog oblika kontrole, žena prihvata pravila, strahove i ograničenja koji čine da svoje ponašanje prilagođava kako bi preživjela i ograničava svoje samoopredeljenje. Tehnologija je značajno povećala moć ovog oblika kontrole. Prisilna kontrola je uvijek prisutna, prikrivena i prijeteća.

Neki oblici prisilne kontrole uključuju:

● Preispitivanje kako se osoba oblači, govori ili ponaša.
● Kritikovanje prijatelja i/ili rodbine žrtve.
● Kontrolisanje uzimanja hrane ili fizičke aktivnosti.
● Izolovanje žrtve od porodice i prijatelja.
● Poruke i pozivi da bi se saznalo gde se žrtva nalazi i sa kim je.
● Uporna pitanja o dnevnim aktivnostima.
● Kontrola potrošnje novca i prihoda.
● Degradiranje.
● Pokazivanje pretjerane ljubomore prema bilo kom kontaktu (digitalno ili lično) prema drugoj osobi.
● Stvaranje neopravdanih situacija u kojima se traži izvinjenje ili opraštanje.
● Direktna ili indirektna zabrana određenih aktivnosti.

Postoje tri glavna učesnika (voljna ili nevoljna):
1. Zlostavljač, onaj koji kontroliše.
2. Osoba koja je predmet kontrole.
3. Svedok: prijatelji, članovi porodice, djeca koji vide ili čuju ovakvo ponašanje.

Na pitanje da li tvoj momak, suprug ili partner, bivši ili sadašnji insistira da u svakom trenutku zna gdje si? Svaka treća žena u Crnoj Gori odgovorila je potvrdno, dok je svaka 5. potvrdila da je njen partner iskazivao negodovanje kada je pričala sa drugim muškarcima.

Dugo vremena, kontrola je bila prerušena u romantičnu demonstraciju ljubavi, gdje zlostavljač ispoljava brigu za drugu osobu u svakom trenutku, prikrivajući neravnotežu moći koju uzrokuje kontrola. Ovo je razlog zbog kog najbliža porodica i prijatelji žrtve imaju ključnu ulogu, pomažući im da razgovaraju o situaciji u kojoj se nalaze, ili otkrivajući ponašanja i komentare koji ograničavaju njenu slobodu i predstavljaju nasilje.
Da bi se pobjeglo iz situacije prisilne kontrole potrebno je vrijeme i podrška prijatelja ili porodice kao i stručna pomoć u mnogo slučajeva.
Za podršku i više informacija, možete pozvati SOS telefon za žene sa iskustvom nasilja
080/111-111, dostupan 24h dnevno.
Poziv je besplatan iz svih mreža u Crnoj Gori.